S obzirom na to da nam svakodnevno na vrata ureda kucaju mladi ljudi i obitelji koji odlaze iz Hrvatske pa im je potrebno prevesti dokumente, odlučili smo intervjuirati nekoliko obitelji i pojedinaca koji su dio trećeg iseljeničkog vala.
Ivana Župa mlada je majka koja je zajedno sa svojim suprugom stvar uzela u svoje ruke i zajedno s djetetom odselila u Irsku, gdje trenutno živi oko 17 mjeseci, a samo prošle godine je odselilo hrpetina Hrvata.
Odlučili smo joj postaviti par pitanja.
Bok, Ivana. Da ne počnemo s uobičajenim pitanjima, evo najprije da pitamo – kako se snalaziš s jezikom u Irskoj? Jesi li možda već pohvatala naglasak, ima li nešto što ti se posebno sviđa ili ti ide na živce? Koristi li se više engleski ili irski?
Pozdrav svima! Jezik mi nije bio problem, s obzirom na to da sam engleski jezik počela učiti prije nego sam krenula u osnovnu školu, zatim kroz osnovnu i srednju, uz nezaobilazne programe i serije, crtane filmove i slično. Pohvatala sam „američki“ naglasak, bar mi tako kažu ljudi koji me upoznaju i najčešće je pitanje jesam li živjela kada u Americi. Doduše, s obzirom na to da posljednjih 15 mjeseci živim i radim u Limericku, sve više u svom govoru primjećujem kako koristim lokalne fraze.
Ono sto me se posebno dojmilo je ljubaznost ljudi- prolaznici na cesti (dakle, potpuni stranci) koji me pozdravljaju i požele dobro jutro/dan. Ponekad je ta ljubaznost i previše izražena, tako da ponekad zna i zasmetati. 🙂
Što se tiče jezika, u svakodnevnom govoru koristi se engleski jezik, ali ako ovdje aplicirate na određene položaje, od vas se zahtijeva poznavanje irskog jezika (Gaeilge), koji se uči odmah po dolasku u osnovnu školu i nastavlja kroz čitavo srednjoškolsko obrazovanje.
Koliko Vam je trebalo da sredite svu dokumentaciju potrebnu za useljenje – od prikupljanja do obrade i prevođenja pa do predavanja nadležnim tijelima u Irskoj? Također bi bilo odlično kad bi nam rekla koji su to sve bili dokumenti.
Moja dokumentacija je zahtijevala određenu (pred)pripremu. Naime, ja sam prije dolaska željela dobiti dozvolu za rad u školi, s obzirom na to da sam po struci dipl. kateheta i sam proces ishođenja te dozvole pri Teaching Councilu trajao je nekih 18 mjeseci. Neka ova činjenica ne obeshrabri vaše čitatelje, moj slučaj je zbilja poseban. Tek nakon sto sam dobila tu dozvolu (privremenu, na 3 godine uz mogućnost trajnog produženja ako položim državni ispit ovdje) počela sam prikupljati dokumente koji bi mi odmah pri dolasku mogli zatrebati. U ovo su uključeni raznorazni izvadci iz matičnih knjiga rođenih, vjenčanih, rodni listovi i sl. Ovi izvatci su višejezični. Prikupljanje ove druge dokumentacije nije tako složeno i ne zahtijeva puno vremena. Mislim da sam sve potrebno sakupila u tjedan dana i dala na prevođenje kod ovlaštenog prevoditelja. Smatram da je puno jednostavnije to sve napraviti prije dolaska, jer ako vam nešto zatreba, morate gnjaviti rodbinu u Hrvatskoj ili ići u veleposlanstvo u Dublin.
Jeste li Vi i Vaša obitelj dio kakve hrvatske zajednice ili društva u Irskoj, kako to funkcionira?
Ne. Moja obitelj i ja nismo dio niti jedne hrvatske zajednice u Irskoj, iako smo ovdje upoznali nekoliko sunarodnjaka s kojima gradimo nova prijateljstva. Kako u Hrvatskoj, tako i u Irskoj, nema pretjeranog zajedništva. Hrvatskih zajednica po Irskoj ima dosta i bilo je pitanje priključiti se svima ili nikome.
Ljudi koji žele odseliti van Hrvatske najčešće misle da ih s druge strane čeka samo „med i mlijeko“ po pitanju svega, ali znamo da to nije istina. Međutim, po pitanju radne etike i plaće, kako biste usporedili irski i hrvatski standard? Poštuju li tamo radnika ili to ovisi o branši i vrsti posla?
Mislim da se u Irskoj puno rjeđe događa sistem plaćanja radnika „na crno“. Radnik se poštuje po svim pravima koja mu po zakonu pripadaju, jer su sankcije za nepoštivanje istih goleme. Plaća je regularna, što znači da sjeda na vaš tekući račun istog dana svaki tjedan (ako ne i sat). I, da…ovdje je dosta primanja na tjednoj bazi. Znaju biti i dvotjedna, rijetko mjesečna. Svaki prekovremeni sat je plaćen, cesto i više nego „regularno“ radno vrijeme. Naravno, uvijek postoje iznimke, ali smatram da su čovjek i njegov rad ovdje cijenjeniji nego u Hrvatskoj.
Može li se tamo pristojno živjeti od prosječne plaće, može li se priuštiti putovanje jednom godišnje ili godišnji odmor za npr. četveročlanu obitelj? Kakve su cijene hrane, što je skupo a što je povoljnije u odnosu na Hrvatsku?
Prvo, teško je reći sto je prosječna placa u Irskoj. To ovisi o vrsti posla koju radite. Mogu vam jedino reći koliko iznosi minimalna plaća utvrđena zakonom. Ona iznosi 9,25 eura/sat i ako radite za minimalac imat ćete mjesečna primanja od 1480 eura (brutto). Ako od te plaće ne unajmljujete kuću/stan u Dublinu ili Corku, možete si priuštiti odlazak na godišnji odmor, izlete i slično, jer se ovdje država brine za vas. Time želim reći da, ako radite sami i uzdržavate supružnika i 2 djece, na to ćete imati dodatna primanja: 140 eura/mj. dječjeg doplatka po djetetu, plus ako aplicirate za FIS (Family Income Supplement), Vaša primanja će se povećati za neki određeni iznos. Naravno, ovo sve govorimo o situaciji gdje već duže radite i gdje ste aplicirali za sve navedeno, na što se može čekati i pola godine… Do tada morate biti sigurni da imate dovoljno novaca ušteđevine kako biste uzdržavali svoju obitelj. Mnogi se prevare pa misle da će se sva dokumentacija riješiti čim stupe na irsko tlo, međutim to nije tako. Potrebno je dosta strpljenja.
Ovdje su cijene najmova znatno više nego u Hrvatskoj i na to vam odlazi najveći dio primanja. Da, moguće je naći dvosobnu kuću za 450 eura/mjesečno,ali teško. Najam u Dublinu je skočio nebu pod oblake, kao i u Corku i sve se više ljudi odlučuje za manje gradove, jer je omjer place i najma ogroman (često i više od 50 % prosječnih primanja morate dati na plaćanje najma, a u Dublinu ćete s minimalcem teško unajmiti išta više od sobe). To je prvi i najveći trošak koji ćete imati ovdje. Sto se tiče hrane, rekla bih da je ovdje i jeftinije kupovati hranu, uz činjenicu da je iznimne kvalitete! Evo nekoliko primjera: litra mlijeka (svježeg, punomasnog) iznosi 0.75 eura, sir Gauda je oko 1.20 eura za 250 g, 1 kg banana je 1,25 eura, govedina (za gulaš/šnicle i sl.) u mesnici, domaća proizvodnja je 8-9 eura/kg, janjeća rebra 5 eura/kg itd., karta za vlak Limerick-Dublin je 10 eura (oko 200 km). Alkohol je skuplji, kao i cigarete. Primjerice, moja tročlana obitelj mjesečno troši oko 200 eura na hranu, a kupujemo puno raznovrsnije i više nego u Hrvatskoj.
Možete li u Irskoj općenito bez straha pustiti dijete da se igra na ulici/u parku?
To, naravno, ovisi o tome gdje živite. Ako ste u centru grada, pogotovo nekog većeg, mislim da to nije opcija. Ovo vrijedi i za Hrvatsku. Ja dolazim iz Splita i nikad nisam mogla pustiti dijete na ulicu ispred kuće. Ako se nalazite u manjem gradiću, selu ili nekakvom predgrađu, mislim da se bez straha dijete može pustiti van.
Nedostaju li Vam obitelj i prijatelji? Koliko Vam je trebalo da se „uhodate“ u tamošnji život i kulturu? Jeste li stekli neke nove prijatelje i poznanstva, a da nisu Hrvati?
Najviše mi nedostaju upravo obitelj i prijatelji. Nije lako napustiti svijet koji te okružuje i odnose koje si izgradio, ali s obzirom na to da sam ja ovdje sa suprugom i djetetom, ta promjena nije bila tako teška.
Po dolasku u Irsku shvatila sam da ovdje ljudi drugačije žive i „dišu“, neke stvari mi još uvijek nisu sjele i ne mogu se pomiriti kako funkcioniraju. Naravno, ovdje to funkcionira i čovjek pomalo prihvaća novi način života. Najveći mi je šok bio ritam kojim diše grad, nema neke pretjerane žurbe ni stresa kakvog sam doživljavala u Splitu. Ali, stvari funkcioniraju i duboko poštujem Irce zbog načina na koji žive i rade. Nije sve podređeno potrošačkom društvu i to je dobro. Irci vole da se stvari polako odvijaju i ako se ne riješe danas, sutra će. Ovdje je izreka „we have time“.
Dakako da sam radeći i živeći ovdje stekla nova prijateljstva, ne samo među Ircima, nego imam prijatelje koji dolaze iz cijele Europe, pa i šire.
Jako puno mladih koji su čak zadovoljni svojim poslovima u Hrvatskoj kaže da bi bez problema otišli zbog političke klime i toksične društvene atmosfere. Konačno i to pitanje – zašto ste Vi odselili iz Hrvatske?
Upravo iz istih razloga. Uz navedeno, nisam mogla više čekati posao i svoje mjesto pod suncem. Isto tako, suprug i ja smatrali smo da ćemo sa preseljenjem ovdje našem djetetu omogućiti bolje sutra. Imat će nešto dobro iz oba svijeta: irskog i onog balkanskog 🙂
Jeste li već vidjeli ostatak Irske, kakav je cjelokupni dojam zemlje?
Da, posjetila sam neke gradove i znamenitosti u njima, poput Dublina, Galwaya, Corka…i prirodne ljepote poput Cliffs of Moher, Logh Gur, Kilkee Cliff Walk i smatram ih neodoljivima. Jedino što ponekad kiša omete sve planove, ali čovjek se navikne da nema 350 sunčanih dana godišnje, pa ono malo sunca što dobijemo više cijenimo.
Hvala na ovom intervjuu, biti će od pomoći mnogima koji namjeravaju Vašim stopama!
Nema na čemu, hvala vama. Nadam se da sam bar malo razjasnila neke detalje koji bi mogli zanimati čitatelje.
