Halo? Kako bi ja mogao naučiti njemački za tri tjedna?
Nikako. Nema tog profesora, nema te škole, nema te knjige. Vjerujte mi, ja ga učim već 26 godina.
Ne biste vjerovali koliko često primam pozive u kojima me sugovornik s druge strane telefonske linije doslovno nokautira (još sam pod dojmom odličnih olimpijskih rezultata Hrgovića & co.) nepromišljenim pitanjima o svladavanju novog stranog jezika. Namjerno sam oštra i koristim pridjev „nepromišljenim“ jer moj se sugovornik ne razumije u poduku stranog jezika i slijedi samo jedan zadatak: kako u što kraćem roku svladati strani jezik? Upravo je to razlog zbog kojeg moji razgovori s potencijalnim strankama često izgledaju ovako:
Stranka: Halo, kako bi ja mogao naučiti njemački za tri tjedna?
Ja: Dobar dan! Oprostite, ne razumijem – htjeli biste učiti njemački jezik i dobili ste moj broj?
Stranka: Da, točno! Imam tri tjedna, do tad moram znati njemački!
Ja: U tri tjedna ne možemo nikako naučiti njemački. Ja ga učim 26 godina i još nisam naučila sve.
Stranka: Aha (uslijedilo je prvo razočarenje), a koliko mi najviše vremena (snažna intonacija i naglasak na riječi „najviše“) treba da naučim taj njemački (sad je već „taj“ njemački – kao da smo ga stavili na okrivljeničku klupu)?
Ja: Ovisi o Vašem predznanju odnosno koliko dugo ste učili/ili učite njemački. Osim toga važno je i znati za što Vam treba – posao, preseljenje, studij, izlet, putovanje oko svijeta?!!
Stranka: A, čujte! Učio sam ga u osnovnoj školi. Te sve silne deklinacije, Bože – grozan je to jezik. Ništa mi nije ostalo. I sad je došlo sve na svoje – planiram proširenje biznisa i to na Njemačku. Znate, oni uredno plaćaju, imaju para i sve to.
Ja: Dobro. Pa zašto si ne biste dali malo duži rok za učenje njemačkog. Govorite engleski?
Stranka: Naravno, pa ko danas ne zna engleski? (Nažalost u Hrvatskoj postoji puno ljudi koji se smatraju vrhunskim znalcima engleskog).
Ja: Eto, onda možete polako krenuti s njemačkim i postepeno će to uz posao sve sjesti na svoje mjesto.
Stranka: Gledajte, sve je to u redu, ali nemam Vam ja puno vremena baviti se s tim njemačkim. Zato najbolje da mi samo pričamo o mom poslu i tako ću ja naučiti sve riječi koje trebam za proširenje biznisa.
Ja: Dobro gospodine, ali morat ćemo radit po nekim materijalima. Preporučljivo je imati pismeni trag da možete ponoviti stvari. Najgore je kad se odmah pogrešno nauči.
Stranka: Ja inzistiram na tome da govorimo samo njemački i da ne učimo gramatiku. To danas više nikome ne treba!
Ja: Gospodine, važno je znati gramatiku. Sigurna sam da ne želite ispast nepismen pred poslovnim partnerima u Njemačkoj.
Stranka: Ma joj, nije važno jesam li ja pismenim ili ne, reko sam Vam – važno je da oni uredno plaćaju! Znate, najbolje da se ja Vama još javim u vezi toga, vidim ja da ste Vi iz one stare škole i da bude tu i zadaće i svega!
***
Ovaj sam primjer odabrala iz jednostavnog razloga – pokriva mnoštvo pitanja koje čujem kada mi se netko obrati za poduku iz stranog jezika. Nemojte me shvatiti krivo, ne nadam se revolucionarnom napretku u B2C komunikaciji (kako se to danas u modernom hrvatskom jeziku naziva) niti želim obeshrabriti dotičnog gospodina u učenju jezika.
Želim vam, drage čitateljice i dragi čitatelji, buduće polaznice i budući polaznici (navođenje obaju spolova vrlo je važno u njemačkom jeziku, a to je informacija koju naučite kada u početku, kada prolazite kroz tvorbu ženskog roda, dakle kada UČITE GRAMATIKU) ukazati na to da je učenje stranog jezika dugoročan, a ponekad i krvav zadatak. Kao i svaki drugi posao, pa i onaj najzabavniji, ponekad nećete imati snage, ponekad će vam biti dosadno, neka poglavlja gramatike će biti nepodnošljiva, profesorica će nekad imati loš dan, markirat ćete pokoji sat itd. I ono što je najgore – učenje stranog jezika je Sizifov posao – nikada ne prestaje. Čak i kada prođete svu gramatiku, uvijek ćete naići na fraze, gramatičke oblike ili nove riječi koje još nikad niste susreli, koje ne možete ih upamtiti ili ih niste dugo koristili. Profesori, škole, nitko vas toga ne može poštedjeti.
ALI, postoji jedan čaroban trenutak koji će izbrisati svu tu muku: Poznati je njemački lingvist Wilhelm von Humboldt usporedio jezik s rešetkom kroz koju promatramo svijet. Ja bih ga usporedila sa sunčanim naočalama: Svaki put kad dođem u Njemačku ili Francusku, ja nosim druge naočale. I želim ih imati još! Meni su naočale super, kad ih stavim, postajem druga osoba – razmišljam drugačije, vidim nove, zanimljive i inspirativne stvari!
Stoga, priuštite si pokoje nove naočale, a ako ih već imate, ako imate neku veću kolekciju, izvadite pokoji stari model koje niste već dugo koristili! Prizvat će vam sigurno lijepa sjećanja i odvest vas u neka bolja i ljepša vremena! 🙂
Bojana Šprem
Suradnica za prevođenje i poduke iz njemačkog i francuskog jezika